Evo da malo pojasnim druze Crvenimacak.
Forumi su mjesta gdje treba istomisljenici da razmjenjuju svoja zapazanja i razmisljanja. Kad forum preraste u nesto drugo onda gubi svoju svrhu.
Po meni se to desilo na slobodnajugoslavija.com.
Mozda drugi misle drugacije. U to ne ulazim.
E sad da razjasnimo malo onaj pojam "PRVOBORAC".
Po meni niko od nas nije prvoborac. Prvo borci su nasi ocevi koji su 1941 uzeli puske u ruke da svojim potomcima naprave jednu bolju i pravedniju zemlju, zemlju dostojnu slobodnih ljudi. Oni su iz opustosene zemlje poslije rata izgradivali jednu poljoprivredno i industrijski naprednu zemlju. Njihova borba nije prestajala vec se prenosila na nas - njihove potomke.
Tu smo mi zatajili. Mi smo cutke gledali kako nam se zemlja unistava. Mnogi od nas su i pristali da aktivno ucestvuju u njenom razgradivanju, djeljenju i unistenju.
Zar sad poslije tog mozemo da se nazivamo prvoborcima?
Ne mi smo samo ljudi koji su prije ili kasnije zazalili za onim sto smo imali pa izgubili.
Inace ja mislim da sam vise izgubio ucescem na tom forumu nego sto sam dobio.
Naime do pocetka rada tog foruma ja sam svakodnevno radio na mojoj stranici koja je prva stranica sa sadrzajem o SFRJ koja se pojavila na srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom jeziku. Prije nje je bila samo titoville.com ali na engleskom.
Sjecam se kad sam je pokrenuo da je moja zena pitala "Ko ce uopste i dolaziti na tvoju stranicu kad vise niko ne voli SFRJ?"
Tad je stvarno vladalo takvo stanje da su ljudi sa strahom govorili o jugonostalgiji.
Sad poslije 6 godina postojanja stranice vrijeme se promjenilo. Jugonostalgija nije vise nesto cega se ljudi boje da pokazu.
Ali jedna misao mi ne da mira. Gdje su svi bili dok se moglo nesto vise uciniti da se vrati SFRJ? Mozda su mnogi bili zadovoljni svojim novim drzavicama? Mozda su bili ljuti na one "druge" svoje sunarodnike? Mozda.....?
Postoji mnogo tih mozda.
Ali u jedno sam siguran.
Za mene oni koji su 90-tih bili na strani onih koji su djelili SFRJ (bilo glasajuci za pogresne partije, bilo dajuci svoj glas na plebiscitima, referendumima itd, bilo u aktivnom ucescu u borbama za otcijepljenje "svog" djela domovine-otadbine-dezele, a poslije kad su vidjeli kakvu su zemlju stvorili zazalise za SFRJ i podose da je opet traze, nisu isti JUGOSLOVENI kao mi koji smo cijeli zivot u srcu nosili samo jednu zastavu, jedan grb i pjevali samo jednu himnu - jednostavno imali samo samo jednu zemlju -
Socijalisticku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
Mi je barem nikad nismo pljuvali i gazili.
E zbog tog ja nikad necu priznati da su neki drugio veci Jugonostalgicari samo zato sto sad sa laktovima prokrcuju put kako bi dokazali da su oni ti koji su zasluzni da nose naziv Jugosloven.
Jugosloven se ne postaje - Jugoslovenom se rada i umire.
Za mene je, od rodenja, postojala samo jedna zemlja - moja SFR Jugoslavija.
Pozdrav Vuk.
.