Evo samo da se posjetimo dogadaja iz '84. U Sarajevu se spremala olimpijada i sve je bilo spremno ali dan prije svecanog otvaranja nigdje ni trunke snjijega. Vec se uveliko raspravljalo hoce li snjezni topovi biti dovoljni da naprave dovoljno snjega kad priroda napravi iznenadenje. Snjeg zapada kao nikad do tada i prekri sve olimpijske terene i napravi pravi stimung za olimpijadu.

Eh kako su ljepa ta vremena bila.

Pozdrav Vuk.

Nadam se da ste vec posjetili i foto reportazu sa koncerta YUTEL za mir na mojoj stranici pa me zanima vas utisak o tom dogadaju.

Pozdrav Vuk.

Divan prilog na stranici . Bio je to velicanstven dogadjaj , kako se posle jednog takvog koncerta, angazovanja ucesnika, prisutnih iz svih delova nase zemlje, rat mogao nastaviti? Ljudi su jasno pokazali da zele mir, da zele ostati zajedno. Ali posto to nije odgovaralo nekim politicarima, zapadnim silama jedna divna zemlja je nestala uz strahovita krvoprolica.

Ma narod je u Sarajevu izasao i na dan pocetka rata u SR BiH da sprijeci rat i da smjeni vladajuce stranke ali kao sto ste vidjeli ni to nije uspjelo. U pripremi sam da i taj dogadaj postavim na stranicu.

Vuk.

ono cega se navise sjecam, i sto mi najvise nedostaje su praznici. ono zastve na sve strane, pionirske kapice, pjesme i pismene vjezbe u skoli o NOB-i i titu, maratoni partizanskih filmova na tvsa, govori o bratstvu i jedinstvu, stafete, titovim stazama revolucije...plavo boja neba slobodnoga, bijelo mir i sloboda, crveno kao krv onih koji su se zrtvovali za nasu slobodu.

nedostaje mi raja iz skole, smijeh i pogledi onih lijepih curica iz razreda, nisam ja drugarice uciteljice Tita mi, on je prvi poceo!

hehe "ustani i u cosak, ovoga momenta" "idi i javi se direktoru itoga momenta" "druze direktore poslala me je uciteljica jasna da vam se javim i da sa vama porazgovaram..."

cijene u dinarima sa titovom slikom, eskurzije u zelenici, tjentiste, neretva, sutjeska, kozara, igman...

svijetska prvenstva u fudbalu, hej slaveni, JU GO SLA VIJA, JU GO SLA VIJA,

cesi na pijaci na ciglanama "ovo je 2 curvene, ovo je 3 curvene.."

 

ono ruzno cega se sjecam:

smrt moga staroga 1985, ukidanje pionira, frka u slovenij, ubistva na plitvicama, tajni film sa spegeljom oko ona 2 kamiona naoruzanja, referendum o osamastaljenju i snajperi sa In-a, barikade, prve granate, gdije je JNA da nas brani, hadzifejzovic i rat u zivo, zivot u podrumu, komsije vojo i dragan u cetnickoj uniformi, "vedo moram ti nesto reci, poginuli su mico i mirza...", izlazak iz sarajeva preko zvornika i 44 cetnicke barikade za novi sad pa za zagreb, stajanje u autobusu od sarajeva do novoga sada nije bilo mjesta za sjedenje a zadnji autobus za zivot

zivot u izbjeglistvu u makarskoj, bezbrojne suze moje stare, telefoni ne rade, radio amateri, dnevne brojke granata i poginulih...

"molim vas jedan bijeli hljeb" "ovo je kruh a hjeb ti je 300 km prema istoku", "kako to gospodjo da on ima hrvatsko ime a crnogorsko prezime", "u skolu moze biti primljen vas sin, samo ako imate krsteni list ili potvrdu da je njegov otac u hvo-u" 

zagreb preko madjrske, ceske i poljske do danske. zivot u kampu u satorima pa u barakicama. hladno kisa vjetar puse, blato u kampu do koljena, malo vise od 500 kruna troclanoj porodici sedmicno, mamu ti ustako-cetnicku, jebo te tito....

smrt i pucnjava na tv-u, logori, masovna ubijanja i etnicko ciscenje, dayton i podjela svega na nista....

 

pune su mi oci suza, a srce hoce da pukne. 2500km od kuce, u zemlji nekih drugih hladnih ljudi, na hladnome sjeveru. nikako ne mogu da ovu remlju zovem kuca, dole nemam skoro vise nikoga. svi bi vamo a ja bi tamo, "sta ces ba vamo jarane, nema vamo zivota", sta cu i ovdije gdije sam. kome ovdije trebam, u zemlji blagostanja, bez sunca, bez mirisa, zemlji gdije i more nema boju mora niti ptice pjevaju.

 

 

dosta za ovaj put nemogu vise! drugarski pozdrav od vede!

Eh Vedo, vedo. Sjedim i razmisljam sta da napisem kao odgovor. Da napisem a da se ne ponovim, da ne napisem vec receno. I na kraju zakljucih da jedino mogu reci kao i ti da su mi oci pune suza.

Nisu nasi narodi zasluzili sve ovo, mi smo svi ipak potomci Titovih partizana, potomci ljudi koji su poslije rata od niceg, od niceg stvorili drzavu kojom se svijet mogao ponositi. Ali mozda bas zato i jesu te bjelosvvetske hijene i uradile sve da nas zavade.

A i ja se sjecam praznika i zastava i mase ljudi na ulicama a najvise se sjecam negdje tamo '66 ili '67, dok sam jos bio pionir, kad je jednog ljepog suncanog dana ulicama Slavonske Pozege, grada u kojem sam tad zivio, prosao veliki crni mercedes i u njemu on, legenda i covjek, Josip Broz Tito.

Jos i dan danas se sjecam svakog detalja; ulica puna ljudi, njegov auto prolazi a na suprotnoj strani ulice nasuprot mjesta na kojem ja stojim nalazi se zgrada moje skole i ja ponosan i na skolu i na ulicu i na grad, ma na sve zajedno, jer tu je ON, tu je marsal TITO. 

Prosle su godine od tada i vise nisam imao priliku da ga vidim uzivo ali taj momenat nikad necu zaboraviti.

 

Te demonstracije na dan pocetka rata u BiH su moja zadnja memorija iz Sarajeva. Bio sam dio tog okupljanja, od pocetka do kraja, i bez obzira sto je na kraju sve propalo i uzaludno bilo, to je jedno od najmocnijih iskustava koje sam dozivio. Nikad necu zaboraviti snagu zajednistva te mase.... energiju u skupstini i na platoou... rudare koji su stizali tokom noci, titove slike, zastave sa petokrakom.

 

Da sam ostao u Sarajevu vjerovatno bi to sjecanje bilo neznacajno u poredjenju sa dogadjajima koji su sljedili. Ovako, za mene je to ostalo kao zadnji otkucaj srca Jugoslavije.

 

Vuk, vidim pripremas se da postavis taj dogadjaj na stranicu. Rado cu ti pomoci ako mogu cime.

 

Pozdrav svima od novog clana!

Macak

Druze Crveni Macak, ne mogu reci da mi je drago sto si bio na tim demonstracijama jer bi volio da nikad nije ni bilo potrebe za njima vec da smo nastavili miran zivot i ocuvali bratstvo i jedinstvo kako nas je ucio drug Tito. Ali kao sto vidis ipak nas je malo bilo da zaustavimo te koji su zeljeli rat i unistenje i zato mi je drago da si jedan od nas koji se jos borimo da okupimo ljude dobre volje i da ponovo vratimo povjerenje jednih u druge i ako moze bratstvo i jedinstvo. Naravno nas san je da opet zivimo zajedno u jednoj drzavi kao sto je bila SFRJ ali za to treba da narod uvidi kad mu je bilo bolje, sad ili prije. Nadam se da ce se to jednom desiti.

Sto se tice reportaze o dogadajima u Sarajevu pred izbijanje rata u BiH vec sam je postavio (adresa je http://medlem.spray.se/VUK/Protesti92/sarajevo.html ) ali u svakom slucaju volio bih i tvoje videnje tih demonstracija da se cuje. Naravno ako imas i koju fotografiju da postavis u album kluba sve bi nas srdacno obradovalo. Ja imam na video kasetama neke snimke tog dogadaja a i koncert YUTEL za mir pa ako budem u mogucnosti i to cu postaviti na stranicu.

I jos jednom da ti pozelim dobrodoslicu medu nas.

Pozdrav Vuk.

Evo maloprije se sjetih svjetskog prvenstva u fudbalu '90, zadnjeg sto ga je Jugosavija u punom sastavu igrala. Osmina finala sa Spancima, dobismo 2:1. Piksi drugi go dao nakon sto je okrenuo Spanca pa covjek proletio do kornerske zastavice. Joj kakav je dernek u Sarajevu, a i u drugim gradovima, bio to vece. Puna Titova, obustavljen saobracaj, pilo se i pjevalo do pred zoru. sjecam se kasnije na Yutelu, pokazivali slike iz Zagreba, Beograda... ista prica.

A onda ona nesretno cetvrtfinale protiv Argenitne i suze i nevjerica. I sta smo uradili? Udri brigu na veselje, opet svi na ulice izasli, u jos vecem broju, i opet slavili. Pamtim to k'o da je bilo danas...

 

 

Sta me veze za SFRJ? Pa najkraci odgovor je citavo moje djetinjstvo do 14. godine. Ali da se izjasnim malo detaljnje: Pa vezu me ona bezbrizna vremena, kada ja postojala samo jedna vjera a zvala se Jugoslavija i po tome bili svi isti. Vezu me ona vremena kada se cjenilo postenje, drugarstvo, medjusobno pomaganje jedni drugima. Vezu me oni praznici, priredbe i proslave kao znak zahvalnosti Titu i njegovim borcima koji su nam omogucili lijep i ugodan zivot. Vezu me moji jarani sa kojima sam provodio svoje slobodno vrijeme, sa kojima sam malte-ne djelio komad hljeba. Vezu me moje komsije koje su nas kao novodoslice prijatno prihvatili i ponudili svaku pomoc. Vezu me one suncane subote kada moja cjelokupna porodica poslije sredjivanja dvorista sjedne u hladovinu i zadovoljno pasmatra zavrseno djelo. Veze me onaj petak kada sa svojom bakom idem na pijacu u kupovinu. Veze me utorak kada sam prije skole isao kod tetke po mlijeko. Veze me drugarica iz razreda koja je osvojila prvo mjestu na republickom takmicenju Titovim stazama revolucije. Sjecam se onog svjezeg jutarnjeg vazduha i mirisa behara iz obliznjih vocnjaka cika Mese. Pa rijeke Bosne i njenih ljepota. Veze me, ma sve me veze kad je citava drzava bila lijepa.

 

Ali unistili dusmani, nije im vise odgovarala ta ljepota. Zasto JNA prekrsi sva pravila i napade civile, zasto dopustismo da bivsi robijasi dodju na vlast, zasto dopustismo da nam se mjesaju svabe i ostala dzubrad kapitalizma (mada ga zvanicno zovu demokratijom), kako se narod dao tako manipulisat (jer ima tu i veliki dio njihove krivice kao glasanje/napad na komsije i sugradjanje)? Sve opet zasto? Da bi se poboljsala finansijska situacija nekoliko stotina/hiljada guzonja i supaka a ostalih 20 miliona stanovnika izgubili svoje najmilije, svoja ognjista i svoj obraz u citavom svijetu. Doduse danas se mozemo bezbjedno prsat i vikat kako smo veliki srbi/hrvati/muslimani i .ebavat Titu mater sto nam je to sve pripremio! Eh ako nam je to bio plan, alal vjera, velik napredak u pi na kvadrat!

E moj druze dr_nele tolika pitanja se postavljaju ali kako vidim nikad necemo dobiti odgovor. Jedino sto nam preostaje je da se pitamo sta bi bilo da nije bilo? Toliko je gresaka ucinjeno ali koja je prva koja da nje ucinjena ne bi dovela do sljedece a ona sljedeca do sljedece i tako lancano do ovog sto nam se desilo. A bilo nam je svima prije mnogo ljepse.

Pozdrav Vuk.

Tako je druze Vuce, nego nadam se da ce se nas narod kad tad opametiti i vidjeti sta su izgubili sa padom SFRJ. Takodje sam ubijedjen da cemo kad tad naci zajednicka rijesenja i osnovati opet jednu jaku, ravnopravnu i zajednicku drzavu poput bivse SFRJ i istovremeno istrijebiti sve zlocince i olose koji su nam nacinili svo ovo zlo u ovih poslijednih 15-tak godina.

 

Smrt fasizmu a sloboda narodu

Pa naravno druze dr_Nele da smo svi mi koji se druzimo ubjedeni da ce kad-tad opet nastati jedna zemlja po ugledu na SFRJ u kojoj ce zivjeti zbratimljeni svi narodi na Balkanu. A zlocinci su vec poceli sami sebe da iskorjenjavaju a narod je sve vise svjestan sta je izgubio. Samo je zalosno sto moramo sve iz pocetka poslije svakog rata. Da nije tog bili bi bogatiji od Svajcarske

 

Pozdrav Vuk.

Pa poslije ovog godisnjeg odmora uvidio sam da mnogima SFRJ jos uvijek nesto znaci i da ih vezuje dosta toga za nju. Mozda su do sada sutili zbog straha, mozda zbog gubitka volje da se nesto preduzme, mozda .... Ko zna zbog cega vec? Ali ove godine narod se poceo buditi. Uveliko se vec vide ljudi (vecinom mladi) koji nose majice SFRJ javno, pocinju se po restoranima pjevati stare pjesme kao sto je "racunajte na nas", Postavljaju se natpisi i reklame sa simbolima iz SFRJ. Sve u svemu nesto se desava.

A gdje smo mi tu? Mi jugonostalgicari koji smo to bili svih ovih 15 godina. Napisite i prenesite i nama svima vasa iskustva i zapazanja o zbivanjima ovog ljeta na teritoriji SFRJ.

Pozdrav Vuk.