Branko Čopić
Biografija Branko Čopić je potekao iz siromašnog sela ispod Grmeča. Još kao dječaćić od 4 godine ostaje bez oca koji umire od španske groznice tako da brigu o malom Branku preuzima njegova brižna majka Sofija, nježni djed Rade i veseli stric Nikola. Tako je Branko još od ranog djetinjstva bio obasut ljubavlju koju je sačuvao u sebi do kraja života. Po crkvenim knjigama stoji da se Branko rodio 1. januara 1915. međutim sam Branko je tvrdio da se rodio 1914. ali kako on kaže "to su bile teške i ratne godine i niko ozbiljno nije mario za tačan upis u knjige rođenih". U rodnom selu Hasanima dječak je, u podnožiju same planine Grmeč, čuvao na proplanku stoku i provodio slobodne trenutke igrajući se ali i maštajući o Grmeču kojeg je zamišljao kao fantastičnu goru opore, oštre i divljačke ljepote. Planinu naseljenu opasnim životinjama i stanovnicima nevidljivog svijeta. Sva ta maštanja Branko je preuzimao iz priča njegovog djede koji je kao "lička pričalica i izjelica" prenosio iskustvo, dobro i zlo, mekotu ljudske duše i širinu njegova srca. Djeda Rade će ostati malom Branku više nego majka; mit i legenda o ljudskoj nježnosti, a ostali ukučani i cjeli podgrmečki svijet - kao galerija likova za obradu u njegovim književnim djelima. U školu Branko kreče u svom rodnom selu ali gimnaziju, četri niža razreda, nastavlja u internatu u Bihaču. Poslije završene gimnazije upisuje se u učiteljsku školu u Banja Luci, potom u Sarajevu i Karlovcu. Razlog čestih prekida učiteljskog školovanja bila je nemirna Brankova duša i potreba da ukaže na nepravilnosti i lošu socijalnu i političku situaciju. Izbacivali su ga zbog naprednih ideja i zbog riječi koje nije mogao da prečuti. Ipak završava učiteljsku školu u Karlovcu i kao mladi učitelj vraća se u rodno selo Hasane ali bez želje da započne učiteljski posao. Odlučuje da upiše Filozofski fakultet u Beogradu 1934. godine. Živjeo je skromno a prehranjivao se honorarima za objavljene priče u "Politici". Marljivo je učio i polagao ispite na vrijeme. Diplomirao je neposredno pred rat 1940. godine. Rat ga je zatekao na odsluženju vojnog roka u Mariboru iz kojeg odlazi u rodnu Krajinu i već 1941. godine priključuje se partizanima. U početku biva običan vojnik ali ubrzo postaje politički komesar pa zatim se ukljućuje kao stalni saradnik na kulturno - prosvjetnom sektoru kao dopisnik partizanskih novina banjalučkog "Glasa" i "Borbe". Čopiću je omogučeno da piše ne samo ratne izvještaje već i skečeve, pozorišne predstave, da pjeva i bude moralna i duševna snaga partizanskim borcima. Branko ostaje aktivan u NOV- u do kraja rata. Poslije oslobođenja dolazi u Beograd i tu se nastanjuje. Prvi posao koji prihvata bio je kao urednik lista "Pionir". Poslije pet godina napušta taj posao i postaje profesionalni pisac. U statusu slobodnog stvaraoca Čopić provodi ostatak svog zivota. Bio je neumoran književni radnik, izdao je brojna djela. U našoj književnosti on je stekao status književnika sa najviše odštampanih i najviše prevedenih djela. Njegova djela su prevedena na više od 30 jezika. Kao veliki humanista, patriota i humorista Čopić je dobio brojne nagrade, priznanja i pohvale. Još 1938. godine dobija prvu nagradu Akademije sedam umjetnosti za kratku priću, zatim Rakićevu nagradu (1939.), nagradu Srpske akademije nauka i umjetnosti (1940.), Komiteta za kulturu i umjetnost (1947., 1948.), Vlade FNRJ (1949.), Saveza sindikata (1953), Nagrada Zmajevih dječijih igara (1971.), Njegoševa nagrada (1972.) za zbirku pripovjedaka "Bašta sljezove boje", Nagrada AVNOJ-a (1972.). Iako po prirodi vedar i nasmijan, Branko Čopić je tužno i tragično okončao  svoj životni put. Posljednjih godina života se osjetio usamljen, napušten i depresivan odlučuje da sebi oduzme život. Naveče 26. marta 1984. godine bacio se sa Savskog mosta na kej rijeke. Tako nas je zauvijek napustio i otišao "iz bajke života" u "bajku snova".Ali iza njega je ostalo njegovo djelo veliko kao Grmeč. Čopićeva književna djela Pripovjetke: Pod Grmečom, Beograd, 1938. Borci i bjegunci, Beograd, 1939. Planinci, Beograd, 1940. Bajka o sestri Koviljki, Beograd, 1946. Rosa na bajonetima, Beograd, 1946. Sveti magarac, Beograd, 1946. Vratolomne priče, Beograd, 1947. Surova škola, Beograd, 1948. Ljudi s repom, Beograd, 1949. Major Bauk, Beograd, 1949. Ljubav i smrt, Beograd, 1953. Doživljaji Nikoletine Bursača, Sarajevo, 1956. Bosonogo djetinjstvo, Beograd, 1957. Gorki med, Beograd, 1959. Krava s drvenom nogom, Beograd, 1963. Bašta sljezove boje, Beograd, 1970. Golubija vremena, Mostar, 1979. Romani: Prolom, Beograd, 1952. Gluvi barut, Beograd, 1957. Ne tuguj bronzana stražo, Beograd, 1958. Osma ofanziva, Beograd, 1964. Delije na Bihaču, Beograd, 1975. Poezija: Ognjeno rađanje domovine, Beograd, 1944. Ratnikovo prolječe, Beograd, 1947. Mjesečine, Beograd, 1977. Seosko groblje, Beograd, 1978. Knjizevnost za djecu i mlade: U carstvu leptirova i medvjeda, Beograd, 1940. Priče partizanke, Beograd, 1944. Pjesme pionirke, Beograd, 1945. Bojna lira pionira, Beograd, 1945. Bajka o sestri Koviljki, Beograd, 1946. Doživljaji kuma Torbe, Beograd, 1946. Armija odbrana tvoja, Beograd, 1948. Ježeva kuća, Beograd, 1949. Priče ispod zmajevih krila, Beograd, 1953. Doživljaji mačka Toše, Beograd, 1954. Orlovi rano lete, Beograd - Sarajevo, 1957. Deda Tršin mlin, Sarajevo, 1960. Magareče godine, Sarajevo, 1960. Slavno vojevanje, Sarajevo, 1961. Bitka u zlatnoj dolini, Sarajevo, 1963. Mala moja iz Bosanske Krupe, Sarajevo, 1971. Glava na klancu, noge na vrancu, Sarajevo, 1971. Mamino mudro magare, Sarajevo, 1976. Lijan vodi karavane, Sarajevo, 1981.
Hvala na posjeti www.vuksfrj.se